Telefoni i društvene mreže, internet i televizija, prijatelji i porodica, kolege i komšije…lica zabrinuta i zbunjena. (Polu)vesti u trci sa virusom. Saveti i vicevi, doktori i političari. I mi ostali. Zabrinutost, strah, svet na ivici panike. Naši umovi pretrpani, uzburkani, misli sve crnje.
Da li i vi, upravo sada i ovde, svakog minuta, primate i prosleđujete poruke? Pitajući se šta će biti sa nama?
Možda ste ispred rafova radnji i apoteka? Na autobuskoj stanici, pitajući se da li ući u prevoz, ili ne?
Kako u vreme pandemije sačuvati “jasnu pamet” i mentalno zdravlje? Kako sačuvati duševni mir i prisebnost? Kako ostati SMIREN, STABILAN, SVESTAN, SAVESTAN? Chuang Tzu, drevni Kineski filozof, je rekao da mali strahovi izazivaju strepnju, a veliki strahovi stvaraju paniku.
KAKO KORISTITI MINDFULNESS U DOBA IZAZOVA I KRIZE:
1. DIŠIMO
Za početak, podignite i sklonite oči sa ekrana. Na trenutak zažmurite. Dajte svojim očima mali predah. Ako sedite, uspravite leđa i osetite celo svoje telo; stolicu pod sobom i stopala na zemlji. Dišite opušteno. Ukoliko vam je dah ubrzan, dišite ubrzano. Samo primetite kvalitet svoga daha; bez potrebe da ga menjate.
2. OSETIMO STRAH
Na sledeći udah duboko se zagledatajte u svoje telo i svoje srce. Sa punom pažnjom osetite strah koji vas preplavljuje. Osmotrite da li je u pitanju manji strah, ili čak neka vrsta panike. Kakav vam je dah? Iskusite svaku senzaciju koja se trenutno dešava u telu. Da li možete da osetite svoje srce kako (ubrzano) kuca? Kakve su vam misli? Da li se roje i kroje ružne priče? Koje još emocije postoje u vama? Nazovite ih pravim imenom – ‘briga’, ‘strepnja’, ‘bes’,…prepoznajte sadašnji trenutak i sve što se dešava, sa vama i u vama. Pustite da strah putuje vašim venama. Pogledajte priče koje vaš um kreira u glavi. Osmotrite kako slike postaju sve crnje, mreža zebnje sve gušća. Otkrijte kako (bogata) mašta pokreće hormonski sistem na uzbunu. I to upravo dok sedite u svojoj sobi, na stolici, sklopljenih očiju. Ponovite svom uplašenom umu – “ti kreiraš najgora scenarija; možda mogu da ih zapišem, umesto što se u njih upuštam?” Dobro upoznajte svoj strah; približite ga sebi; zagledajte se u njegove velike oči. Neka protutnji kroz vas. Samo svesnim posmatranjem primetićemo trenutak u kome nastaje, kako se hrani, i kako bledi. Vežbajmo susretanja sa strahom. Ne okrećimo glavu od njega. I svakako budimo nežni; prema njemu i prema sebi. Naš strah jedino želi da nas zaštiti. To mu je posao. A nama je da odlučimo da li nam je u ovom trenutku koristan. Ili nije.
3. DIŠIMO PONOVO
Ponovo se vratite svom dahu. Dišite svojim ritmom. I kad budete spremni, nežno otvorite oči. Protegnite se i lagano ustanite. Prošetajte po sobi. Sledeći put, kad osetite da vas strah preplavljuje, možda parališe telo, pustite ga. Neka se širi; duboko udahnite i zagledajte mu se u oči. Dobro ga osmotrite. Jer, neuronauka kaže: što ga više posmatramo-sve ga manje osećamo. Prestajemo da budemo njegovi zatočenici. Postajemo slobodni.
I na kraju, svakako ne zaboravite da redovno i sa punom pažnjom perete ruke. Pomno i svesno, na mindful način.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!