Don’t just change, transform. ― Roy T. Bennett, The Light in the Heart

Read more

Dan prvi. Uvedeno je vanredno stanje. Možda vam se ne čini tako, ali ono predstavlja šansu za sve nas; da postanemo (i ostanemo) pažljiviji. Da budemo osetljiviji. Humaniji. Ovo je vanredna prilika da budemo bolji. SAD i OVDE. Mogućnost da jednog dana pričamo o vremenima kada je svet stao.

KAKO KORISTITI MINDFULNESS U DOBA IZAZOVA I KRIZE (II):

1. DIŠIMO SVESNO
Šta znači disati svesno, u situacijama kad moramo da izađemo iz domova, sa maskom na licu? U mimoilaženju sa drugima? U radnji, na ulici? Promišljeno disanje znači kontinuirano praćenje sopstvenog daha; njegovog kretanja i strujanja; prolaženja kroz masku; svesno zaustavljanje daha, u trenutku kad mislimo da je to potrebno. Biti stalno svestan daha. Sa ili bez maske. Zvuči neobično? Zvuči nemoguće? Biti svesno uz sopstveni dah znači preuzimanje odgovornosti. O tome kako dišemo: kad smo sami, ili u prisustvu najugroženijih. Odgovornost da održavamo socijalnu i svesnu udaljenost. Došlo je vreme za kontrolu –  samokontrolu; čak i u ovim “vunenim vremenima” imamo slobodu izbora – da svesno upravljamo sopstvenim ponašanjem;

2. BITI MINDFUL ZNAČI: ZNATI ŠTA RADIMO DOK TO RADIMO
Iskoristimo ove vanredne dane da pokažemo da možemo biti izvanredni; u svemu što radimo, govorimo, mislimo. Budimo promišljeni i svesni: u trenucima kad izlazimo iz svojih zgrada, dodirujući štekere, rukohvate, korpe…osetimo materijale koje dodirujemo, njihovu strukturu, temperaturu…jer, svesnost dodira znači našu BUDNOST. Budnost da ne dodirujemo sopstveno lice; prisutnost dok brišemo kvake i ključeve, telefone, obuću. Da stojimo ispred radnje dok su drugi u njoj. Poštovanje prostora druge osobe. Budnost znači odgovornost za svoj život i živote drugih. To je osnovno poštovanje sebe i svoje okoline.

3. BUDIMO UZ DRUGE
Kako biti uz nekog, a opet se nalaziti na sigurnoj distanci? Telefonski pozivi; razgovor ispred vrata; otvoreni prozori kao u Italiji, kako bi do usamljenih doprla živost i buka…uvek ima načina da se bude prisutan. Biti svestan činjenice da su među nama najugroženiji stari; u slabom kontaktu sa digitalnim tehnologijama. Njihove društvene mreže su telefoni i odlasci u radnju. Svesno ih nazovimo; kucnimo na vrata. Bacimo smeće. Dok razgovaramo pažljivo slušajmo. Budimo strpljivi. Sada nikuda ne žurimo; imamo vremena. Svesno podelimo novosti, emocije, nedoumice, svakako smeh. Zauzvrat ćemo otkriti i možda primeniti njihova iskustva i mudrosti.
Biti MINDFUL znači biti otvorenog uma, bez predrasuda.
Biti pažljiv i brižan. To je naša sadašnjost; budimo izvanredni ljudi u vanrednim vremenima.


Telefoni i društvene mreže, internet i televizija, prijatelji i porodica, kolege i komšije…lica zabrinuta i zbunjena. (Polu)vesti u trci sa virusom. Saveti i vicevi, doktori i političari. I mi ostali. Zabrinutost, strah, svet na ivici panike. Naši umovi pretrpani, uzburkani, misli sve crnje.
Da li i vi, upravo sada i ovde, svakog minuta, primate i prosleđujete poruke? Pitajući se šta će biti sa nama?
Možda ste ispred rafova radnji i apoteka? Na autobuskoj stanici, pitajući se da li ući u prevoz, ili ne?
Kako u vreme pandemije sačuvati “jasnu pamet” i mentalno zdravlje? Kako sačuvati duševni mir i prisebnost? Kako ostati SMIREN, STABILAN, SVESTAN, SAVESTAN? Chuang Tzu, drevni Kineski filozof, je rekao da mali strahovi izazivaju strepnju, a veliki strahovi stvaraju paniku.

KAKO KORISTITI MINDFULNESS U DOBA IZAZOVA I KRIZE:

1. DIŠIMO
Za početak, podignite i sklonite oči sa ekrana. Na trenutak zažmurite. Dajte svojim očima mali predah. Ako sedite, uspravite leđa i osetite celo svoje telo; stolicu pod sobom i stopala na zemlji. Dišite opušteno. Ukoliko vam je dah ubrzan, dišite ubrzano. Samo primetite kvalitet svoga daha; bez potrebe da ga menjate.
2. OSETIMO STRAH
Na sledeći udah duboko se zagledatajte u svoje telo i svoje srce. Sa punom pažnjom osetite strah koji vas preplavljuje. Osmotrite da li je u pitanju manji strah, ili čak neka vrsta panike. Kakav vam je dah? Iskusite svaku senzaciju koja se trenutno dešava u telu. Da li možete da osetite svoje srce kako (ubrzano) kuca? Kakve su vam misli? Da li se roje i kroje ružne priče? Koje još emocije postoje u vama? Nazovite ih pravim imenom – ‘briga’, ‘strepnja’, ‘bes’,…prepoznajte sadašnji trenutak i sve što se dešava, sa vama i u vama. Pustite da strah putuje vašim venama. Pogledajte priče koje vaš um kreira u glavi. Osmotrite kako slike postaju sve crnje, mreža zebnje sve gušća. Otkrijte kako (bogata) mašta pokreće hormonski sistem na uzbunu. I to upravo dok sedite u svojoj sobi, na stolici, sklopljenih očiju. Ponovite svom uplašenom umu – “ti kreiraš najgora scenarija; možda mogu da ih zapišem, umesto što se u njih upuštam?” Dobro upoznajte svoj strah; približite ga sebi; zagledajte se u njegove velike oči. Neka protutnji kroz vas. Samo svesnim posmatranjem primetićemo trenutak u kome nastaje, kako se hrani, i kako bledi. Vežbajmo susretanja sa strahom. Ne okrećimo glavu od njega. I svakako budimo nežni; prema njemu i prema sebi. Naš strah jedino želi da nas zaštiti. To mu je posao. A nama je da odlučimo da li nam je u ovom trenutku koristan. Ili nije.
3. DIŠIMO PONOVO
Ponovo se vratite svom dahu. Dišite svojim ritmom. I kad budete spremni, nežno otvorite oči. Protegnite se i lagano ustanite. Prošetajte po sobi. Sledeći put, kad osetite da vas strah preplavljuje, možda parališe telo, pustite ga. Neka se širi; duboko udahnite i zagledajte mu se u oči. Dobro ga osmotrite. Jer, neuronauka kaže: što ga više posmatramo-sve ga manje osećamo. Prestajemo da budemo njegovi zatočenici. Postajemo slobodni.
I na kraju, svakako ne zaboravite da redovno i sa punom pažnjom perete ruke. Pomno i svesno, na mindful način.