Nova godina i Božić su, pored ponedeljka, najpopularniji dani za davanje obećanja sebi; da ćemo se (zaista) promeniti; uraditi (napokon) nešto za sebe i druge; da ćemo (definitivno) okrenuti novi list.
Da ćemo biti više pažljivi i nežni, a manje ljuti i nikada ogorčeni…pa ipak, neosetno, vraćamo se starim navikama, zaboravljajući na sopstvena ‘čvrsto data’ obećanja.
Zato vas pozivam da upravo sada, svesno i sa namerom istražite sebe; da se svakog dana, svakog sata, ‘ugnezdite’ u svom predahu; na samo 3 minuta. Vrlo jednostavno – zastanite i duboko udahnite; napravite pauzu na trenutak; zatvorite oči i utihnite…i samo posmatrajte pažljivo i sa zanimanjem svoje misli; kako nastaju, dolaze i prolaze…bez opterećivanja njihovim sadržajem…bez samoosuđivanja; budite samoistraživač; otkrićete kako su naše misli samo proizvod našeg večito mislećeg uma…što ih duže budemo osmatrali, imaćemo više izbora o tome šta želimo sa njima da činimo. Koje ćemo odbaciti, koje zadržati. Dobijajući uvide o tome koje su korisne, koje suvišne. Tako razvijamo moć da upravljamo svojim misaonim tokom – tako postajemo slobodni!

Nova 2020. godina je počela. Probudimo se. Budimo sa svojim dahom. Dišimo pažljivo. Kao što kaže jedan kineski natpis:
“Svakoga dana obnavljaj sebe u potpunosti; učini to ponovo, i ponovo…i uvek ponovo…”

Mir divljih stvari

Kada očaj sveta izraste u meni
i probuđen noću pri najmanjem zvuku,
u strahu za svoj život i život dece moje,
odem i legnem tamo gde divlja patka
na vodi pluta u lepoti svojoj,
i gde veliki hrani se ždral.
Ulazim u mir divljine divljih stvari
što ne oporezuju svoj život mislima o žalu.
Postojim u prisustvu vode mirne.
I osećam iznad sebe danom-oslepljene zvezde
što čekaju sa svetlima svojim.
I još neko vreme
odmaram u lepoti sveta,
i slobodan bivam.

The Peace of Wild Things

When despair for the world grows in me
and I wake in the night at the least sound
in fear of what my life and my children’s lives may be,
I go and lie down where the wood drake
rests in his beauty on the water, and the great heron feeds.
I come into the peace of wild things
who do not tax their lives with forethought
of grief. I come into the presence of still water.
And I feel above me the day-blind stars
waiting with their light. For a time
I rest in the grace of the world, and am free.
Wendell Berry

MINDFULNESS JE ciljana i fokusirana Svesnost o sadašnjem trenutku – to je stanje fokusiranosti (koncentrisanosti) na ono što se trenutno događa baš ovde i baš sada oko nas.

Biti prisutan u trenutku znači obraćati pažnju na sadašnjost, bez posebnog razmišljanja o prošlosti ili budućnosti, bez analiziranja i razmišljanja o tome šta nam se dogodilo, ili šta nam se nije dogodilo. To je samo biti ovdje. To je samo BITI.

Uz potpunu svesnost o sebi u sadašnjem trenutku, Mindfulness nam omogućava bolji pristup unutrašnjem telesnom biću. Mindfulness je osluškivanje svog unutrašnjeg tela. Njegovih potreba, stanja i osećaja. Prepoznavanje i učenje jezika kojim naše telo komunicira sa nama, signala koje nam telo šalje, poruke kojima nam se obraća. Svesnost o sopstvenom telu, gde je telo pritom dom u kome stanujemo, jeste sastavni deo naše celovitosti, neraskidiv deo naše jedinstvene i autentične ličnosti; a nju čine naš um, emocije i naše jedinstveno telo.

Mindfulness omogućava bolji pristup ličnoj intuiciji

Intuicija, kao posebna i fantastična vrsta informacije, egzistira u nama, i to uvek u SADA. Ako je nismo svesni, ako ne umemo da je prepoznamo, onda gubimo mogućnost, gubimo moć da dragocene podatke pretvorimo u u za nas korisne informacije. Koliki je broj nas koji smo se pokajali jer nismo poslušali svoj unutrašnji glas? Čak i onda kada smo ga možda čuli? I kada smo ga čuli nismo mu (po)verovali?

Vrlo je važno sto učenjem i vežbanjem Mindfulness-a možemo da naučimo da prepoznamo  one momente kada smo na auto pilotu; kada smo odsutni i izgubljeni u mislima, sećanjima, ili brigama za budućnost.

Takođe, Mindfulness je i sjajan način za usvajanje tehnika koje nam pomažu da se brže smirimo i opustimo – pogotovo u vremenima kada bolju kontrolu stresnih reakcija, Mindfulness kao regulator stresnih stanja.

Mindfulness je ključ za našu ljudskost

Stubovi Mindfulness-a

Učenje i praktikovanje Mindfulness-a nam može pomoći da razvijemo i usavršimo tri centralne ljudske sposobnosti – jasnoću, smirenost i koncentraciju. Mindfulness nam pomaže da kultivišemo razvijemo sposobnost saosećanja sa sobom i drugima.

  • Telo
  • Osećaji
  • Um
  • Iskustvo POČETNIČKOG UMA (beginner’s mind), jer samo tada imamo mnogo opcija i sve je moguće

Mindfulness znači biti prisutan, SADA i OVDE

Zašto Mindfulness?

Zato što smo mi kao ljudi, pre svega SLOVESNA (Mindfulness),  a ne BESLOVESNA (Mindless) bića. Imamo tu mogućnost i sposobost da budemo svesni i savesni. Zato što samo potpunim poznavanjem sebe, svoga tela, sopstvenih misli i emocija, sopstvenih „okidača” i reakcija možemo birati i upravljati kako svojim ponašanjem, tako i sopstvenim životom. Ako znamo KO SMO SADA I OVDE, onda smo slobodni i hrabri. Jer onda možemo SVESNO i SLOVESNO da donosimo odluke o sopstvenom životu. 

U urbanim džunglama 21. veka nas ljude više ne vrebaju četvoronožni predatori. Sada postoje neki novi izazovi i opasnosti kojima smo svakodnevno izloženi. Digitalno doba je počelo da menja izgled ljudskog tela – naše kičme su sve krivlje, u podnožju naših stalno savijenih vratova, nam rastu tzv. rogovi, dok isto vreme, palčevi naše dece stiču neku novu pokretljivost. Pa ipak, sveopšta digitalizacija, i pored svega, nije promenila naše 200,000 godina stare reakcije na stres. Mi, tzv. moderni ljudi, na stres reagujemo po istim onim biološkim mehanizmima, po kojima su to činili i naši daleki rođaci iz savana i prašuma. Tadašnji lovac je pri susretu sa lavom reagovao na isti onaj način na koji današnji poslovni čovek reaguje kada mu stigne e-mail kritične sadržine. Reakcije naših nervnih sistema, mozgova, hormona i emocija, bez obzira na okolnosti koje su ih izazvale, su apsolutno identične. Naši biološke strukture su već milenijumima neizmenjene…“udri ili beži” metoda, inherentna celom životinjskom svetu, je i danas legitimna za opstanak ljudske vrste.

PRITISNUTO JAČE VIŠE ISKAČE

Dr. Hans Selye je još daleke 1950-te godine, prvi popularizovao termin stres, koji se zasnivao na njegovim opsežnim psihološkim istraživanjima, u kojima je ispitivao ponašanje životinja u uslovima kada su bile povređene ili izložene različitim ekstremnim uslovima. Danas, ovim terminom označavamo različite vrste pritisaka koje trpimo i podnosimo u životu. Nažalost, korišćenje ove reči ne ukazuje na činjenicu da li je stres uzrok pritisaka koji osećamo, ili je stres koji osećamo njihova posledica. Tačnije, da li je stres stimulans ili odgovor na stimulans. Ono što je svakako poznato jeste da je stres nespecifični odgovor organizma na svaki pritisak ili zahtev, odgovor našeg uma i i tela, bez obzira koju vrstu prinude doživljavamo. Međutim, stvari se komplikuju onog trenutka kad shvatimo da se stres pojavljuje i kao rezultat unutrašnjih procesa. Na primer, naše misli i emocije takođe mogu prouzrokovati stres. Pod određenim uslovima, jedna ista misao ili emocija, mogu biti i odgovor na spoljni stimulans, kao što takođe mogu bti pokretači stresa. A naš organizam ne pravi razliku između spoljnog i unutrašnjeg izazivača. Pa ipak, “ah taj stres”, je takođe i neizbežni i prirodni deo života kao takvog. Stres, baš kao ni gravitacija sa kojom uspešno živimo i o kojoj baš mnogo ne razmišljamo, sam po sebi nije ni dobar ni loš.

BURNOUT ILITI IZGARANJE NA POSLU

Međutim, postavlja se pitanje koliko se danas uspešno nosimo sa stresnim životnim trkama, ili čak možda ubrzano gubimo korak sa njima? Juna 2019. je Svetska Zdravstvena Organizacija uvrstila tzv. “burnout syndrome“ na svoju zvaničnu listu bolesti. Ovaj sindrom (“izgaranja na poslu”) SZO opisuje kao stanje prouzrokovano hroničnim stresom sa kojim se zaposleni svakodnevno susreću. Hronični stres i njegove posledice su danas vodeći uzrok smrtnih slučajeva u razvijenim zemljama. Stres, osim na fiziološkom, deluje i na psihološkom planu. Pod određenim uslovima, naš pokušaj da odgovorimo na pritiske ili okolnosti, bez obzira na njihov uzrok, mogu dovesti do bolesti i opšteg sloma. Iz ovoga proizilazi da što više obraćamo pažnju na efikasnost naših napora da se nosimo sa stresorima koje doživljavamo, to smo više sposobni da se odbranimo od neregularnosti, bolesti i obolevanja. Opšte pravilo, koje važi za izloženost stresnim psihološkim faktorima, jeste ono koje kaže – način na koji opažamo stvari i način na koji se sa njima nosimo, predstavlja ključni momenat u tome koliko ćemo stresa iskusiti. I to je dobra vest! Svi MI imamo moć da balansiramo i upravljamo svojim unutrašnjim resursima, za suočavanje sa stresom kao i izazivačima stresa. Zdrav životni stil i navike, u kombinaciji sa zdravim međuljudskim odnosima (pre svega podrška porodice i prijatelja), jačaju našu sveopštu otpornost i amortizuju naša stresna iskustva. Ono što nam preostaje jeste da naučimo i ovladamo onim tehnikama i načinima koji će povećati našu sposobnost za suočavanjem i nošenjem sa stresnim izazovima. Jer, stres ostaje ovde; on je neizbežni deo života svakog od nas.

Kako bi bilo da se jednog jutra, koliko već sutra, probudite bez pomoći sata/budilnika/ukućana? I da kad se probudite, ostanete u krevetu leškareći, osećajući madrac ispod svojih leđa…zemljinu težu koja vas drži… da se možda podsetite svojih snova, da oslušnete svoje telo, da osetite svoje mišiće, dodirnete svoje lice…oči do kojih dopire svetlost, i duboko udahnete i izdahnete…i opet…udahizdah… i da obuhvatite pogledom svoju sobu…i dok ustajete, (p)ostanete svesni svojih pokreta i okreta, dodira papuča ili patosa na stopalima, i dok nameštate krevet osetite prekrivače i tkaninu na prstima, i da gledajući kroz prozor upijete boje novog dana, neba, grada, ulice, i unesete u sebe zvuk ptica, možda buke, glasova i automobila što dopiru do uha…

I dok se tuširate, osetite hladan ili topli mlaz vode na svojoj koži, miris kupke, sapuna, obrišete izmlaglicu sa površine ogledala, posmatrajući svoj odraz kao da ga vidite po prvi put, i da se osmehnete još jednom, ako već niste…i potom lagano nastavite sa ovim jutrom…možda pripremite šolju svog omiljenog napitka, i uzmete gutljaj istražujući dubinu ukusa i mirisa…i u miru, tihosamo budete – ovog jutra, baš tu i ovde, i vi u njemu…

Dobra jutra su ona jutra koja počinju lagano, u kojima smo zahvalni što smo uopšte tu, što dišemo, zahvalni na novoj prilici da učinimo nešto dobro za sebe i druge, što smo svesni da možemo da donesemo nove, bolje i hrabrije odluke. Ovo današnje jutro je sasvim jedinstveno i neponovljivo. Ovakvo BUDNO i obično JUTRO, jeste Mindful jutro, bez žurbe i trke, bez prinudnih misli o zadacima i obavezama u danu pred nama…to je samo čista svesnost o trenutku SADA i OVDE …i pravi momenat da SAMO BUDEMO…želim vam DOBRO JUTRO, svako jutro!

Zdravo, ja sam Dragana Đurđanović. Želim sa vama da podelim svoja znanja o Mindfulness-u, o tome šta je Mindfulness, šta znači živeti svesno i kako živeti budno svoj život. 

S obzirom na životno i profesionalno iskustvo, stres je igrao i igra veliku ulogu u mom životu. Verujem i znam da je i u vašim životima ozbiljan igrač. 

Moj posao jeste stres. Tačnije, moj posao je u smanjivanju i redukciji stresnih stanja u svakodnevnom životu. Zbog toga stalno usvajam nova znanja o stresu, kao i o načinima kako da svesno odgovorimo na brojne izazove koje nam stres donosi. Da bismo ga brže ukrotili i uspešno pripitomili. 

Ja sam MBSR Učitelj (MBSR Sertified Teacher in Training), i završavam MBSR studije u Berlinu, na IMA Institutu (Institute for Mindfulness-Based Approaches, Bedburg, Germany). Redovni sam predavač na Mokrogorskoj školi menadžmenta, sertifikovani ACC kouč (Associate Certified Coach) pri Međunarodnoj koučing federaciji (ACC ICF), Points of You sertifikovani trener, IANLP NLP Master i motivator.

Zbog izuzetne potrebe da promovišem toleranciju, ljudska prava, kao i pravo svakog pojedinca na dostojanstven i kvalitetan život, poslednjih godina radim kao kouč i trener za razvoj ljudskih potencijala. Specijalizirala sam se za rad sa različitim društvenim zajednicama i društveno osetljivim i ranjivim grupama, kompanijama i pojedincima. 

Misija koja me pokreće jeste izgradnja modela visoke otpornosti za sve pripadnike našeg društva; stvaranje i oblikovanje efektivnog i efikasnog načina razmišljanja, kao i dubokog saosećanja, koje širi i pomera granice mogućeg svakog od nas – od pozicije žrtve ka poziciji pobednika.

Omiljeni citat:
“Moja misija u životu nije samo da preživim, već da uspešno proživim – i da to činim sa dovoljno strasti i saosećanjem, finim humorom i izvesnim stilom!” (Maya Angelou).